U doba kad još nije ni mirisalo na nove krvave ratove na našim prostorima, ponosno se odlazilo u Školu života, kako su stariji nazivali Protraćivanje Godinu Dana A Možda I Više Kvalitetnog Življenja U Najboljim Godinama I Pražnjenje Mozga, skraćeno JNA. To je, uostalom kao i u životu, bila svojevrsna lutrija... Nekom zapadne Bileća - čistiš četkicom za zube WC pločice pod gas, pardon, zaštitnom maskom i pozdravljaš razvodnika (vojnik kao i ti, samo se ušlihtao za čin), pa posle odeš u Strumicu (tamo je bio takav javašluk, da je dežurni oficir morao da puca iz pištolja, ne bi li uspostavio red pred menzom...) i tako redom... a neko izvuče , bogami, i... Kupare !. Opa, pa nije valjda da je tamo neko nadrljao, reći ćete... Uglavnom... nije bilo tih problema, osim...

Vojno Odmaralište Kupari, rane osamdesete...

Reski , njemu nepoznat, zvuk sirene, podiže iz kreveta Toneta u cik zore (po Vladu Divcu) - u pola deset!

- Ustaj Uojsko, Brzo, zar ne čujete! podviknu kaplar Teodor

- Šta je, bre, Slovenac, koji ti je danas...

- Diži se, Raškanac, čuješ sirenu...

- Od kada to svira za užinu, majku mu...progundja Tone, navlačeći pantalone

- Pogodio si prvo slovo, druškane, samo nije užina nego uzbuna... uvalili su nam neku vežbu, neki general je tu, pa sad idemo u onaj krš da malo kopamo...

- A šta da kopamo, pa nismo mi poljoprivredna avijacija, nego vezadžije...

- Nemoj se praviš blesav, rov da kopamo... za stojeći stav...naravno!

- Svi da kopamo jedan rov?

- Ma ne svi, svako za sebe...

- Da nisi ti pio onu mastiku Trajčetovu, po ovom suncu ili si kao mali bio nošen, pa ispušten? Ovde se bre temelji kopaju ćuskijom, i to po' metra u zemlju, a 'de ja da iskopam za sebe rov onom Lopaticom Otupelom Vojničkom, model Crkni Od Kopanja. Osim toga, meni u knjižici stoji NTOK, a svi Navahosi znaju da to znači. Ništa Teže Od Kašike

- Naredjenje je naredjenje, a možda bi ti hteo da te prekomandujemo u TREBINJE? Tamo je kasarna puna Navahosa...Jedva bi te dočekali!

-'de treba da se kopa, samo mi pokaži!!!

I tako, upekla zvezda... vojska prionula na posao... Ali... slaba vajda. Ostali još i nekako iskopaše nešto što liči na rov, ali Tonetu, kao za inat, zapade najgori i najtvrdji krš... Mučio se on, malo doduše, pola sata, neću da grešim dušu, puče ona lopata, tj.ašov (nema veze, snašao bi se on za drugu, mislim, da je košulja ili nešto drugo, ali ovako... ko je još krao lopate... ). Ma šta je tu je, reče Tone, stavi šlem pod glavu, leže i zapali cigaru...

Posle "vojničkog" ručka, general i ostala svita krenuše u obilazak položaja.

Dođoče i do Toneta... i njegove plitkoumne rovotvorevine...

-Druže Generale, Vojnik Tone...

-Gde je tvoj rov,vojniče?

- Ispred Vas, druže generale!

- Ovo ti je rov, vojniče?

- Rov, druže generale!

- Za koji stav, vojniče?

- Stojeći, druže generale!

- Stani u rov sa oružjem prema neprijatelju iz pravca mora, vojniče!

- Razumem druže generale!

Tone uze pušku i stade u rov koji mu je dosezao jedva do čukljeva...

-Znaš li ti vojniče, osornim glasom obrati se general Tonetu, da bi ti prilikom napada neprijatelja prvi poginuo ?!!

- Druže generale, GUBICI U RATU SU NEMINOVNI!

Ušao je u legendu i... u prekomandu...